Buljim u zid i ne vidim ništa…. Nit odsjaj sunca nit sjenu na zidu….. Pogled je zamagljen i pomućen vid, sve mi prid očima crno a zid je glatko bijel….

Izlaza nema, sranje se sprema…. Sam sam si kriv, doveo se sam prid ovaj zid…. Suze teku, jedna drugu goni, misli su stale, ništavilo je iza ugla tu…..

Lipi su dani daleko sjećanje sad već, drugi je to život bio, uspomena bolna tek….

Nema tu sreće ni zrnca radosti čak, jebeš me ako je ovako tribalo bit…..

I zato sad – iako bijeli je zid prid očima mi je crno……