Kao što sam već pisala od 16.-19.10. bila sam gošća Klinika za psihijatriju Vrapče , preciznije dr Slađane Štrkalj Ivezić i dr Krešimira Radića na 8.hrvatskom psihijatrijskom kongresu. Ondje sam bila kao predstavnica naše udruge prezentirajući jedan zajednički rad u poster sekciji kongresa. Radilo se o mojoj osobnoj priči nošenja s bipolarnim poremećajem kroz Prikaz cjelokupnog oporavka mentalnog zdravlja uz pomoć Kormila oporavka. Jedan je to vrlo grafički zanimljiv i cjelovit prikaz različitih aspekata života važnih za oporavak i kvalitetu života osoba koje prolaze kroz iskustvo mentalnih oboljenja ali je primjenjiv i na druga područja. Taj smo model upotrijebili u Erasmus projektu + RECADE na kojem surađujemo. Ovakav prikaz koji govori o samopoštovanju, smislu i svrsi, zaposlenju, stanovanju, međuljudskim odnosima, samostalnosti, brizi o sebi i drugima a ne samo o odsustvu ili kontroli simptoma bolesti osobno mi je jako blizak i na tragu onoga što kao udruga nastojimo promovirati u zajednici. Kroz projekt smo snimili i video o mom oporavku koji ćemo naknadno objaviti. Pritom napominjem da oporavak ne mora biti linearan proces u kojem osobi bude sve bolje i bolje i onda je zdrava. Ja i dalje imam pogoršanja povezana s životnim stresovima, promjenama, obavezama odnosima itd. Ali se s njima sve bolje nosim i naučila sam naći balans kad se životno more uzljulja. Razlog zašto o ovome često govorim nije želja za hvalisanjem ili osobnim uzdizanjem već promoviranjem poruke nade u oporavak i ispunjen život unatoč bolesti. Nada je upravo stavka koja je u mom oporavku bila presudna. Nažalost klasičan medicinski pristup osobi s mentalnom bolešću često oduzme nadu i ne bavi se ostalim aspektima ljudskog života osim kontrolom simptoma. Zato mislim da je važno u medijima i javnosti tim više govoriti o osobama koje su uspjele izboriti se unatoč, a ponekad upravo zbog bolesti, za svoje mjesto pod suncem.

Ovaj kongres održan na prekrasnom mjestu, ispunjem zanimljivim susretima i korisnim informacijama bio je za mene prilično stresan i izazovan. Nije bilo lako biti osoba s mentalnim oboljenjem među psihijatrima na njihovom kongresu. Dapače u pojedinim trenucima bilo mi je jako teško. Pojedine teme i nastupi bili su za mene prilično trigerirajući i budili su ne baš tako lijepe uspomene. Neobično je bilo sresti liječnike koji su vas pred par godina liječili ravnopravno za istim stolom. Plesati s njima na oproštajnoj večeri u Kristalnoj dvorani hotela Kvarner. Posebno ako vam neke od tih metoda nisu baš pomogle. Dapače. Teško je bilo ostati asertivan i staložen kad se neka od izlaganja velikim dijelom protive tvom osobnom iskustvu i iskustvu naših brojnih članova. A opet bilo je lijepo vidjeti strast i ljubav pojedinih liječnika prema njihovom pozivu i ljudima s kojima rade. Osim vlastitog izlaganja postera koje je bilo poseban izazov za sebe, sudjelovala sam i u različitim drugim aktivnostima. Slušala sam predavanja o trendovima u dječjoj psihijatriji, radionicu o maloj školi personologije koju je odrzao impresivni dr Darko Marčinko, naučila zanimljive stvari kroz Prikaz grupne seanse snova u grupnoj psihoterapiji adolescenata, poslušala predavanje dr Glavine o Utjecaju Covid pandemije na stanje mentalnog zdravlja osoblja KBC- a Split, Deluzijama u općoj populaciji, Evaluaciju online psihoterapijskih programa Dnevne bolnice Klinike za psihijatriju itd.

Posebno mi je zanimljivo i korisno bilo predavanje o Kršenju profesionalnih granica- To se meni ne može dogoditi dr Štrkalj Ivezić i kolega i predavanje dr Hrvoja Handla o modelima liječenja kompulzivnog prejedanja i njihovom radu dnevne bolnice H(rana).

U poster sekciji zaintrigirao me rad dr Maristele Šakić Religioznost i psihopatologija u šizofreniji gdje je govorila o rezultatima provedene longitudinalne studije. Ipak najdraži dio konferencije bio mi je susret s kolegicom peer stručnjakinjom iz Udruga Svitanje Marijanom Bavčević koja je također prezentirala poster o svom oporavku i iskustvu rada u firmi Hrvatski kišobran, kao primjer Implementacije programa zapošljavanja za osobe s poteškoćama mentalnog zdravlja u RH. Bilo je puno lakše prebroditi izazove ovakve konferencije za nekog u ovim cipelama s njom pod rukom. Rekli su nam da je naše sudjelovanje na konferenciji povijesni događaj. Nadamo se da neće ostati na tome. Sudeći po mom dosadašnjem pozitivnom iskustvu s dr Tihanim Jendričko koja je nova predsjednica Hrvatskog psihijatrijskog društva vjerujem da je ovo početak neke nove struje. Veselim se budućim suradnjama, ostvarenim kontaktima s izvrsnim stručnjacima, budućim zajedničkim projektima, podijeljenim letcima udruge i možda nekim izmijenjenim predodžbama o našim kapacitetima u očima struke. Ponosna sam što sam s kolegicom Marijanom imala čast utirati stazu za konstruktivan dijalog izmedju osoba s iskustvom mentalnih oboljenja koje se bave aktivizmom i struke na jednom ovako velikom kongresu. Kao i prilici da naglasim važnost suradnje institucija i neprofitnog sektora, kao i multidisciplinarnog pristupa u tretmanu. Zahvalna sam za ovu priliku ( mada ću se od nje još neko vrijeme oporavljati ).

Znatiželjna što nam još budućnost nevjerojatnog nosi …

Stay tuned