Da li sam vrijedna spašavanja? Tko to određuje? Ljudi, Bog, ja? Svi. Ako odustanem od nade, da mogu postati najbolja verzija sebe, da mogu živjeti u sreći i miru, da mogu samu sebe spasiti, onda što će mi davati snagu? Leptirići mi daju snagu kad upoznam poželjnog muškarca. Uspješno obavljeni zadaci mi daju snagu. Kada se osjećam voljeno mi daje snagu. Vanjski događaji utječu na moju motivaciju, upornost i volju za životom. Kako to može biti pogrešno ako ne postoje drugi unutarnji izvori snage?

Razočarala sam sebe i druge. Molili su me da im pomognem a nisam mogla koliko su trebali niti htjela da me vide uplakanu zbog njihovih nedaća. Tražili su me da im olakšam patnju ali nisam htjela da vide koliko sam nemoćna i slaba. Iznevjerila sam ih svojim odbijanjem i bježanjem. Dokazala sam sebi da ne znam pomoći drugima u nevolji a i dalje mislim da sam dobra osoba. To zapravo nema smisla. Ako im pomognem koliko oni žele onda oni postaju nemoćni jer ne koriste svoje sposobnosti nego se oslanjaju na spasioca a ja se iscrpim. Kada pomognem koliko ja mogu i želim onda se osjećaju neprihvaćeno, tužno i odbačeno. I tako u krug, godinama. Neki su mene odbacili kad me više nisu trebali kao spasioca. Da li su svi oni vrijedni spašavanja? Jesu. Svatko je, osim mene. Da sam zaslužila pomoć onda bih odavno bila bolje. Kao da uživam u vlastitoj patnji inače bi izabrala optimizam i pozitivu. Često zamislim da ih molim za oprost. Neki su preminuli a neki nastavili živjeti bez mene. Ne mogu si desetljećima oprostiti za preminule i ne vidim skoro rješenje za smanjenje stida i tuge. Ne mogu se sakriti od krivnje i ne mogu pobjeći od grešaka koje su ih rastužile. Ne mogu sebi dati pomilovanje. Nisu razumjeli moje granice i sada više to njima nije bitno. Preživjeli su bez mene i mojeg detaljnog pojašnjenja što me sprječava. Otišli su. Meni su urezane slike njihovog grča i pogleda. Napustila me nada da mogu pomoći ljudima a to mi je bila svrha. Moj cilj je da izmamim osmijeh drugima kada i sama patim. Zacrtala sam si davno taj cilj i ponekad ga ostvarim. Nedovoljno često. Ne mogu se ni prisiliti češće jer se poznajem. Tražim od sebe previše. Odustajem od uspomena jer nema oprosta za mene.