Tijekom šetnje sam prošla pokraj kante za smeće i u prljavštini sam ugledala četiri šarene kutije omotane kao božićni pokloni. Premišljala sam se da li da skrenem sa svog puta ili da ih otvorim i proučim. Ipak sam otvorila prvu kutiju ali bila je prazna. Na ceduljici pokraj mašne pisalo je tišina. Iznenadilo me što i drugi cijene tišinu. Tišina za mene znači mir, prestanak buke i žurbe, uživanje u opuštanju i nedostatku obveza. Tišina mi je oslonac u oporavku. Tišinu poštujem kao bliskog prijatelja koji me uvijek razveseli kada nenadano svrati.

Otvorila sam i drugu kutiju. Bila je puna konfeta i na ceduljici je pisalo zabava. Razumjela sam što poklon znači. Suhoparno odrađivanje aktivnosti uljepšava zabava. Ona me nasmije, napuni energijom i opusti svakodnevni grč. Reagiram na nju čak i kada ne mogu ustati iz kreveta. Vidim ju i kada ne mogu gledati od suza. Čujem ju kada se drugi vesele dok je moje lice zaleđeno od ravnodušnosti i tuge. Prihvaćam njezinu pomoć da mi olakša život jer mi je dosadno bez nje.

U trećoj kutiji nalazila se jedna lijepa crvena ruža i pisalo je nježnost. Osmjehnula sam se jer sam već zaboravila kako izgleda.

Blagi dodiri i odmjerene riječi radi utjehe, plahi poljupci, iskrena pažnja, … Nema oporavka bez nje jer je prekrasna, poželjna i neodoljiva.

Naposljetku sam htjela otvoriti i četvrtu ali sam zastala. Shvatila sam da su pokloni bili nekada nekome vrijedni ali da je prošlo njihovo vrijeme. Uživali su svake sekunde u njima jer nisu vječni. Nisam više htjela kopati po tuđoj prošlosti. Odlučila sam krenuti dalje svojim putem i stvarati vlastite uspomene koje će možda drugima biti inspiracija a meni uljepšati život. Pazit ću da ne patim previše, da prihvatim pomoć, da predahnem kada želim pretjerivati i da postanem ponosna na sebe. Jedva čekam nastaviti živjeti jer je život za mene ipak dragocjeni poklon kojeg ne planiram baciti u smeće. Nije vrijedno odustati zbog neznanja i pogrešaka. Čuvat ću ga do daljnjega, obećajem.