Bezdan
U Bezdan svojih misli se rušim,
dok život prolazi kraj mene,
Sve svoje snove gušim
jer nemam nikog raj sebe,
Kule od pijesa i dvorac od soli,
sve tako stvarno se čini,
Zidovi ameni satkani od boli,
šti kriju se u dubini…
Sve svoje tajne što krijem u sebi,
nitko ih saznati nikada neće,
A živim život koji htjela ne bih,
jer kakav je život bez sreće?
Autor: Dramatična
