Danas želim s vama podijeliti jedan svoj tekst, objavljen u časopisu Bona prije nekoliko godina. Tema tog broja bila je "Lude žene i njihove kćerke", a taj intiman zapis, pomalo nalik dnevniku neke djevojke, prenosim ovdje u cijelosti.
Hvala za sva nova jutra.Hvala za srce što i dalje kuca.Hvala na svim dragim ljudima.Hvala na mojim anđelima čuvarima.Hvala na bolesti što me naučila, da ne možeš baš sve sam.
U početku sam bila zametak tvoje sreće. Nisam imala ni ruke ni noge, ali imala sam uši. Slušala sam tvoj baršunasti glas, pjevala si o tatinim očima i gnijezdu obloženom mahovinom, poljupcima i perjem.
Ostarila sam, psihički i fizički. Vrtim se usporeno u krug i ne mijenjam navike a vrijeme nepovratno teče. Propadam u močvari očekivanja, laži, osude i srama. Ne da mi se više igrati kao znatiželjno, uzbuđeno, naivno, bezbrižno i neustrašivo dijete.
Ostarila sam, psihički i fizički. Vrtim se usporeno u krug i ne mijenjam navike a vrijeme nepovratno teče. Propadam u močvari očekivanja, laži, osude i srama. Ne da mi se više igrati kao znatiželjno, uzbuđeno, naivno, bezbrižno i neustrašivo dijete.
Da bar mogu odmah pružiti ruku kada se žele rukovati a ne se paralizirati i analizirati da li će me ta osoba povrijediti ni da li će me zaraziti sa prljavštinom. Da bar se mogu diviti dugi a ne tupo i bezizražajno buljiti kao da nije lijepa.
Bio je hladnjikav jesenski dan. Sunce se guralo kroz oblake i osjetila se njegova toplina na licu. Polugole grane su bile nepomične a samo su auti stvarali buku.Dočekala sam svoj red i ušla plačući. Doktorica mi je već par puta rekla da slobodno plačem pa sam nastavila. Jedva su riječi izlazile jedna po jedna i ometalo ih je jecanje.
Jedan smeđokosi dečko često mi je prilazio s riječima: “Gdje si, usamljena?“ Bilo je tosredinom devedesetih godina prošlog stoljeća i događalo se gotovo svakodnevno u hodnikuGimnazije koju smo tada zajedno pohađali. Pod malim odmorom između dvaju školskih satisjedila bih na niskoj drvenoj klupi ispred ulaza u učionicu i nespretno izbjegavala širokiosmijeh na njegovom licu. „Nisam usamljena“, odzvanjalo je s mojih nervoznih usana, “Samosjedim sama“.
UDRUGA FENIKS SPLIT
Raiffeisen Bank
IBAN: HR8124840081135155359
OIB: 79068944977
MB: 5253390
KONTAKT INFORMACIJE
UDRUGA FENIKS SPLIT © 2022 – | SVA PRAVA PRIDRŽANA. | DESIGN BY AUMAKUA
Izrada web stranice financirana je sredstvima Ministarstva zdravstva. Sadržaj web stranice isključiva je odgovornost udruge i ni pod kojim uvjetima ne može se smatrati kao odraz stajališta Ministarstva zdravstva.
