JOŠ JEDAN GUBITAK

2024-03-12T21:40:15+01:0012 ožujka, 2024|S naše strane kauča|

Bio je hladnjikav jesenski dan. Sunce se guralo kroz oblake i osjetila se njegova toplina na licu. Polugole grane su bile nepomične a samo su auti stvarali buku.Dočekala sam svoj red i ušla plačući. Doktorica mi je već par puta rekla da slobodno plačem pa sam nastavila. Jedva su riječi izlazile jedna po jedna i ometalo ih je jecanje. 

USAMLJENOST

2024-02-11T12:42:04+01:0011 veljače, 2024|S naše strane kauča|

Jedan smeđokosi dečko često mi je prilazio s riječima: “Gdje si, usamljena?“ Bilo je tosredinom devedesetih godina prošlog stoljeća i događalo se gotovo svakodnevno u hodnikuGimnazije koju smo tada zajedno pohađali. Pod malim odmorom između dvaju školskih satisjedila bih na niskoj drvenoj klupi ispred ulaza u učionicu i nespretno izbjegavala širokiosmijeh na njegovom licu. „Nisam usamljena“, odzvanjalo je s mojih nervoznih usana, “Samosjedim sama“.

Go to Top