S NAŠE STRANE KAUČA
S naše strane kauča
Pratite intimne ispovijesti naših članova…
Blog: S NAŠE STRANE KAUČA
Na našoj ćemo web stranici redovno objavljivati zanimljive tekstove naših članova, u kojima će oni u formi svojevrsnog dnevnika pisati o vlastitim iskustvima izmijenjenih stanja svijesti, anksioznosti, psihoze, depresije, manije, euforije, nadahnuća, vizija, burn-outa, suicidalnih stanja, psihijatrijskih hospitalizacija, paranoidnih ideja i slično. Nadamo se ovim intimnim ispovijestima razbiti zid predrasuda između “normalnih” i “ludih” i pokazati kako smo svi puno sličniji nego mislimo. Svi smo satkani od istih čežnji, krvi, mesa, znoja, suza i smijeha. Ok, neki od nas imaju i te posebne šljokice, ali ponekad su one ono jedino što svijetli u mraku.
Veselimo se ovom novom putovanju zahvalni našim hrabrim, ranjenim iscjeliteljima što će svoje izazovne autobiografske priče podijeliti s nama. Naši će autori imati svoj pseudonim kako bismo zaštitili njihov identitet i time im pružili što veću slobodu izražavanja. Vjerujem da ćete, kao i mi, nestrpljivo iščekivati nove nastavke iako se ne radi o romanima i fikciji, već istinitim i najčešće teškim životnim pričama. Imamo čast da u našoj udruzi borave iznimno nadareni pojedinci koji imaju poseban dar u riječi pretočiti svoje misli i osjećaje i one najdublje boli i patnje.
Hvala im što će nam svima pomoći da produbimo empatiju i razumijevanje jednih prema drugima, ali i prema samima sebi.
USNULA CESTA…
Suho lišće nosi vjetar, nježno po usnuloj cesti, Miris suhog voća ispunja zrak...
OKOVI JUČERAŠNJEG DANA
Dajte mi samo šansu da objasnim jučerašnju sebe jer dok nisam bila ovdje probijala sam se kroz sjene.
Razbijanje kalupa
Danas želim s vama podijeliti jedan svoj tekst, objavljen u časopisu Bona prije nekoliko godina. Tema tog broja bila je "Lude žene i njihove kćerke", a taj intiman zapis, pomalo nalik dnevniku neke djevojke, prenosim ovdje u cijelosti.
Samo hvala
Hvala za sva nova jutra.Hvala za srce što i dalje kuca.Hvala na svim dragim ljudima.Hvala na mojim anđelima čuvarima.Hvala na bolesti što me naučila, da ne možeš baš sve sam.
Rijetka ptica
U početku sam bila zametak tvoje sreće. Nisam imala ni ruke ni noge, ali imala sam uši. Slušala sam tvoj baršunasti glas, pjevala si o tatinim očima i gnijezdu obloženom mahovinom, poljupcima i perjem.
Bezdan
U Bezdan svojih misli se rušim,dok život prolazi kraj mene,Sve svoje snove gušimjer nemam nikog raj sebe,Kule od pijesa i dvorac od soli,sve tako stvarno se čini, Zidovi ameni satkani od boli, šti kriju se u dubini...