S NAŠE STRANE KAUČA
S naše strane kauča
Pratite intimne ispovijesti naših članova…
Blog: S NAŠE STRANE KAUČA
Na našoj ćemo web stranici redovno objavljivati zanimljive tekstove naših članova, u kojima će oni u formi svojevrsnog dnevnika pisati o vlastitim iskustvima izmijenjenih stanja svijesti, anksioznosti, psihoze, depresije, manije, euforije, nadahnuća, vizija, burn-outa, suicidalnih stanja, psihijatrijskih hospitalizacija, paranoidnih ideja i slično. Nadamo se ovim intimnim ispovijestima razbiti zid predrasuda između “normalnih” i “ludih” i pokazati kako smo svi puno sličniji nego mislimo. Svi smo satkani od istih čežnji, krvi, mesa, znoja, suza i smijeha. Ok, neki od nas imaju i te posebne šljokice, ali ponekad su one ono jedino što svijetli u mraku.
Veselimo se ovom novom putovanju zahvalni našim hrabrim, ranjenim iscjeliteljima što će svoje izazovne autobiografske priče podijeliti s nama. Naši će autori imati svoj pseudonim kako bismo zaštitili njihov identitet i time im pružili što veću slobodu izražavanja. Vjerujem da ćete, kao i mi, nestrpljivo iščekivati nove nastavke iako se ne radi o romanima i fikciji, već istinitim i najčešće teškim životnim pričama. Imamo čast da u našoj udruzi borave iznimno nadareni pojedinci koji imaju poseban dar u riječi pretočiti svoje misli i osjećaje i one najdublje boli i patnje.
Hvala im što će nam svima pomoći da produbimo empatiju i razumijevanje jednih prema drugima, ali i prema samima sebi.
NISAM TO JA
Dobila sam slovo F prije desetak godina. Pričala sam doktorima kako se osjećam i funkcioniram, što sam preživjela, što me iritira i rastužuje pa su to pretočili u simptome psihijatrijskih dijagnoza.
USUDI SE SANJATI
Pohvali se. To nije lako. Probaj. Pomogla sam nekome. Zašto? Moram čekati rješenja za svoje probleme pa da radim nešto dok čekam.
LAŽNO OČEKIVANJE
Puno sam patila tijekom trauma a sad bih trebala biti sretna jer su gotove iako još žive u meni, srcu i glavi. Prošla su desetljeća od jedne, godine od druge, mjeseci od treće, tjedni od četvrte, sati od pete...
SRAM
Zašto se sramim svoje bolesti? To nije slomljena noga pa ljudi odmah razumiju jer je očito zašto ne mogu hodati. To nije rak da ljudi odmah suosjećaju i bodre da ću ga pobijediti nakon duge borbe. To nije migrena koja će proći za par sati jer će tableta pomoći.
MENTALNO OBOLJELE OSOBE U LJUDSKOJ HIJERARHIJI
Tiha je i hladna večer. Bura, koja je već jučer nosila prometne znakove, u potpunosti jenjava. Stojim na stanici i s dozom frustracije čekam bus, koji sigurno kasni već petnaest minuti. Ništa novo pod suncem.
APSURD I CRNA ČOKOLADA
Vratila se anoreksija. Godinama je nestrpljivo čekala, spremna da joj raskrčim put. Bila je ljubomorna na pušenje i alkohol jer sam u njima pronašla utjehu. Veselila se svakom velikom stresu jer ću možda baš nju vratiti u život ali nisam. Htjela je tijekom psihoze uzeti čudovište za ruku i s njim se smijati meni. Izabrala sam ipak samo čudovište.