S naše strane kauča2023-04-02T00:38:04+02:00

S NAŠE STRANE KAUČA

S naše strane kauča

Pratite intimne ispovijesti naših članova…

Blog: S NAŠE STRANE KAUČA

Na našoj ćemo web stranici redovno objavljivati zanimljive tekstove naših članova, u kojima će oni u formi svojevrsnog dnevnika pisati o vlastitim iskustvima izmijenjenih stanja svijesti, anksioznosti, psihoze, depresije, manije, euforije, nadahnuća, vizija, burn-outa, suicidalnih stanja, psihijatrijskih hospitalizacija, paranoidnih ideja i slično. Nadamo se ovim intimnim ispovijestima razbiti zid predrasuda između “normalnih” i “ludih” i pokazati kako smo svi puno sličniji nego mislimo. Svi smo satkani od istih čežnji, krvi, mesa, znoja, suza i smijeha. Ok, neki od nas imaju i te posebne šljokice, ali ponekad su one ono jedino što svijetli u mraku.

Veselimo se ovom novom putovanju zahvalni našim hrabrim, ranjenim iscjeliteljima što će svoje izazovne autobiografske priče podijeliti s nama. Naši će autori imati svoj pseudonim kako bismo zaštitili njihov identitet i time im pružili što veću slobodu izražavanja. Vjerujem da ćete, kao i mi, nestrpljivo iščekivati nove nastavke iako se ne radi o romanima i fikciji, već istinitim i najčešće teškim životnim pričama. Imamo čast da u našoj udruzi borave iznimno nadareni pojedinci koji imaju poseban dar u riječi pretočiti svoje misli i osjećaje i one najdublje boli i patnje.

Hvala im što će nam svima pomoći da produbimo empatiju i razumijevanje jednih prema drugima, ali i prema samima sebi.

JOŠ JEDAN GUBITAK

Bio je hladnjikav jesenski dan. Sunce se guralo kroz oblake i osjetila se njegova toplina na licu. Polugole grane su bile nepomične a samo su auti stvarali buku.Dočekala sam svoj red i ušla plačući. Doktorica mi je već par puta rekla da slobodno plačem pa sam nastavila. Jedva su riječi izlazile jedna po jedna i ometalo ih je jecanje. 

12 ožujka, 2024|Categories: S naše strane kauča|

USAMLJENOST

Jedan smeđokosi dečko često mi je prilazio s riječima: “Gdje si, usamljena?“ Bilo je tosredinom devedesetih godina prošlog stoljeća i događalo se gotovo svakodnevno u hodnikuGimnazije koju smo tada zajedno pohađali. Pod malim odmorom između dvaju školskih satisjedila bih na niskoj drvenoj klupi ispred ulaza u učionicu i nespretno izbjegavala širokiosmijeh na njegovom licu. „Nisam usamljena“, odzvanjalo je s mojih nervoznih usana, “Samosjedim sama“.

11 veljače, 2024|Categories: S naše strane kauča|

MOŽDA

Jednog dana... ću se probuditi nasmijana jer me veseli novi uzbudljivi dan a ne uplakana jer me opet uplašila noćna mora... ću odmah odgovoriti na poruku a ne odgađati jer svaka riječ mora biti cenzurirana ... ću imati zdravu rutinu a ne preskakati obroke, uzgajati ovisnosti i dugo spavati jer se bojim života... ću voljeti sebe a ne se kritizirati za svaku sitnicu

23 siječnja, 2024|Categories: S naše strane kauča|

Pridruži nam se

Podrži rad naše Udruge ili postani dio tima.

Go to Top