VRTLARSKA RADIONICA #3

Kako smo najavili, tako je i bilo, i još mnogo bolje! Subotu smo proveli osjetila uronjenih u floru pod vodstvom biljne carice iz Udruga Permakultura Dalmacija Antonija Mihaljević, a nedjelju nam je u punom smislu riječi do savršenstva izbrusio dragi Permakulturaš @Zzoran Vvukšić i svojim veselim kistovima razvedrila Nina Kupusovic. Ne zvuči loše, zar ne?! Krenimo redom.

Ove se zabavne i korisne aktivnosti odvijaju u sklopu projekta “ZASUČIMO RUKAVE ZA MENTALNO ZDRAVLJE”, financiranog od strane Ministarstva zdravstva RH u periodu od travnja do lipnja 2022. Time smo osigurali da sve projektne aktivnosti budu kontinuirane i BESPLATNE za naše korisnike.

Vrtlarska subota bila je zamišljena okupljanjem u vrtu Oš Skalice prije edukativne šetnje po Turskoj kuli, no naša draga voditeljica Antonija nas je odmah po dolasku povela u istraživanje školskog vrta u čijem je kreiranju i sama sudjelovala. Kako sama kaže, oduševljena je biljnom raznolikošću na tom malenom području (vrt i okolica škole), a i mi sami bili smo nemalo iznenađeni kad smo čuli koje sve jestive i/ili ljekovite biljne vrste tu rastu! Neke od njih su nam već bile poznate, a za neke smo prvi put čuli. Pa za početak naše priče – pokoja riječ o biljkama, jer one to apsolutno zaslužuju!

Biljni svijet na Zemlji impresionira izvanrednom raznolikošću i velikim bogatstvom vrsta dok je značaj biljaka za cjelokupni život golem i gotovo da se i ne može dovoljno naglasiti. Bez biljaka čovjek i većina životinja, kao i mnoge druge skupine organizama, ne bi ni postojali. Sa stajališta čovjeka ta raznovrsnost je osnova za korištenje biljaka. Korisne biljke su samonikle i kultivirane biljke koje čovjek koristi i dalje razvija za postizanje određenih potreba i ciljeva. Pri tome su mogući najrazličitiji oblici korištenja. Ciljevi i oblici korištenja pokrivaju kompletan spektar ljudskih potreba. U fokusu našeg subotnjeg druženja bile su one samonikle.

Kamo god je Antonija kročila “nicale su” korisne i ljekovite biljke Prva se ukazala ukusna samonikla loboda pa, poznata kao “omraženi korov”, jestiva pirika. I po sirupu za kašalj slavni trputac i nama novootkrivena kozja brada kad su mladi odlični su za salatu. Na popis namirnica potom smo dodali i koromač, tratinčicu, mišjakinju, ali i nepopularni maslačkoliki samonikli kostriš i alergičarima omraženu crkvinu. Naučili smo i da je puno ime u djetinstvu nam omiljenih “zelenih strelica” ni manje ni više nego divlja zob. Kao i ona, i rusomača (tzv. patirska torbica) nerado je viđena u vrtovima, a pravo je čudo kod zaustavljanja krvarenja i regulacije krvnog tlaka. Divizma je sjajna za liječenje pluća i upale uha, divlji krastavac za upale sinusa, a ljepljiva broćika je i jestiva i ljekovita. I lijepi je slak za neke samo naporni korov, neki ga imaju kao ukras u vrtu, a znalci uživaju u njegovim brojnim ljekovitim svojstvima. U školskom vrtu prepoznali smo još i ljekoviti crni sljez i geranij, upoznali mirisnu saponiku te, nakon slasne pauze (hvala, Sara Vješnica! ) krenuli prema Turskoj kuli. Ne treba reći da je i tamo na svakom koraku bilo nešto zaustavljanja i zanimljive priče vrijedno. Izdvojit ćemo priču o konjskom štavelju koji zaustavlja proljev odmah i brnistri koja ima suprotan efekt, a k tome je i, prema staroj narodnoj predaji, moćni afrodizijak. Korisno je znati da ćete pronalasku vunastog čistača ili zečjih ušiju biti izrazito zahvalni u slučaju nužde pod vedrim nebom

Naučili smo i da prekrasno judino drvo i dvobojnu mlječiku obožavaju pčele, a da je pastirska iglica, iako ne pretjerano ugodnog mirisa, jako dobra za liječenje rana. Nekim smo se biljkama divili zbog ljepote, npr. kitnjastoj presličici, zvonastom čistacu i grašaru, a neke, naizgled neugledne, oduševile su nas zbog koristi koju zemlja od njih ima. Tako je, npr., jako dobro ne čupati drvoliku pucalinu iz maslinika jer je odličan fiksator dušika, kao i po ulozi srodna joj bituminaria. Nije nas iznenadilo da Antonija sama proizvodi svoju kozmetiku, ali jest time da joj se crveni pigment kore bora pokazao kao krasna boja za sapun Na kraju naše zabavne šetnje upoznali smo i jednog parazita, lisnog minera, koji je nama naočigled, bušio tuneliće biljci po listu i ostavljao za sobom nepopravljivu štetu. Antonija nas je i tu poučila da niti miner ne treba biti koban za biljku ukoliko je ona okružena drugim biljnim vrstama koje svojim svojstvima mogu otjerati spomenutog nametnika. Zgodan primjer kako bioraznolikost doslovno spašava svijet!

Nadahnuta priča o čarobnom biljnom svijetu, po povratku na startnu poziciju bila je u potpunosti zaokružena jednako čarobnim napitkom koji je Antonija skuhala pred nama koristeći svoje sušeno bilje i Sarino voće. Još jednom hvala svima na sudjelovanju i zanimljivim pitanjima koja su dodatno inspirirala našu predivnu i jedinstvenu voditeljicu, a posebno našoj vrijednoj Vedrana Đugum na hvatanju bilješki! Pozdrav ovom prilikom i najmlađim i najslađim posjetiteljima koje je taj dan poveo u šetnju Permakulturni tata @Marko Ban