Teško mi je napisati tekst o jučerašnjoj akciji. Dojmovi se još sliježu, i kao i dosad mješavina je to tuge, očajanja, ljutnje, dirnutosti, čuđenja, nježnosti, divljenja, povezanosti i nade.

Povrh svega osjećam ogromnu zahvalnost svakome od vas koji ste ovoj akciji na bilo koji način doprinijeli. Od trenutka kad smo od vas zatražili pomoć u prikupljanju cvijeća, preko onih koji su pošteno zasukali rukave i akciju danima pripremali, onima koji su se pobrinuli da svaki cvjetić bude s pažnjom spakiran a svaka porukica izrezana i naravno onima koji ste se jučer ko hrabra pješadija odazvali i od ruke do ruke darivali cvijeće u znak spomena na osobe koje su stradale od suicida. 32 volontera.

Nisam sigurna da ću uspjeti dočarati koliko je teško stajati na gradskim ulicama i prolaznicima pokušavati dati ovaj simboličan dar. A onda i izgovoriti popratne riječi. Kako ostati sabran kad vam mnogi okrenu leđa bez da vas i saslušaju. Teško je sebi ponavljati da to nije ništa osobno već su ljudi u jurnjavi, navikli na prodajne predstavnike, prosjake, sekte i političare. Teško ljudi danas vjeruju da im nešto zaista poklanjate. Teško izdvoje trenutak da vas saslušaju. Razumijem. Većinom i ja samo prođem. Ali kad znate da svaki ovaj cvjetić predstavlja osobu koja je zbog patnje i usamljenosti napustila ovaj svijet, to vam okretanje leđa jako teško padne. Znam da je meni to prebolno. Zato više nisam u “pješadiji”. Nemam snage za to.

Sjedim pomalo kukavički kod kutija i čuvam cvijeće. Svejedno svako malo zaplačem. Naravno da je tako kad svake godine k nama nabasa onaj tko treba. Jučer je tako jedan mladi njemački par na odmoru u našem lipom gradu znatiželjno prišao kutijama s cvijećem. Valjda ih je šarenilo privuklo jer natpisi sigurno nisu obzirom da hrvatski ne govore. Kad sam im pojasnila o čemu je riječ i započela pojašnjenje da svaki cvijet raste u sjećanje na jednu osobu koje više nema, djevojka je počela nezaustavljivo plakati. Dečko je pojasnio da smo dotakli bolnu ranu. U prošloj godini joj je netko jako blizak počinio suicid. Slučajnost ili ne, ondje smo obje zagrljene plakale. Pitali su mogu li ponijeti 2 cvijeta. Jedan će avionom ponijeti kući a jedan posaditi tu kod nas. Srećom smo odabrali sukulente, njima je let avionom mačji kašalj. Ostali naši dragi volonteri koji su šetali gradskim ulicama imali su brojna različita iskustva. Mnogi su se vratili po još kutija vidno dirnuti. Susretali su ljude koji su bili zainteresirani i zahvalni i ljude koji su strpljivo saslušali pojašnjenje. Mnoge koji su bili šokirani brojem, pustili koju suzu. Grlili se sa strancima na cesti jer je priča bila prepoznata i taj cvijet je zaista netko njihov. Bili sretni jer je poruku i naše kontakt uzeo netko kome je pomoć upravo sad potrebna, a usudio im se to naglas reći. Drugi su se vraćali potreseni okrenutim leđima i nezainteresiranošću. Tužno su stajali kraj punih kutija, bespomoćni. U tišini smo disali tu težinu, promišljali da je možda upravo taj osjećaj, umnožen, onaj koji je nekog od naših preminulih gurnuo preko ruba. Jedna je ovo od naših najintenzivnijih akcija za mene.

Duže je trajalo nego prethodnih godina. Teško mi je navesti pravi razlog…Dosta turista s putnim torbama, ljudi koji su izašli u izlazak pa im nije zgodno nositi cvijeće…Samo se nadam da nije zato što smo još više zatvorili naša srca i postali jedni drugima stranci.

Akcija povodom @Obilježavanje Svjetskog dana prevencije suicida je pred nama, prethodnih smo vas dana zamolili za pomoć kako bismo se preminulih prisjetili na dostojanstven i simboličan način koji će nadamo se senzibilizirati građane o ovoj bolnoj temi te nadamo se pokazati onima među nama koji pate kako nisu sami te da rješenja uvijek ima čak i ka se sve čini bezizlaznim.

Ova je akcija je osmišljena od strane osoba koje su se i same borile sa suicidalnim idejama i pokušajima i onima koji su na ovaj način izgubili mnoge bližnje, a i neke naše članove unatoč podršci koju smo nastojali pružiti. Silno smo zahvalni što ste nam se pridružili u akciji prikupljanja cvijeća te smo uz vašu pomoć u rekordna 3 dana sakupili svih potrebna 572 cvijeta, ali samim prikupljanjem akcija nije bila spremna. Potrebno je bilo svaki cvijetić prebrojati, presložiti, pažljivo upakirati, a svaku porukicu napisati, dizajnirati, isprintati i izrezati. Ne znam dali znate ali naš radni tim čini svega 5 osoba- dvije zaposlene ( do kraja ove godine) i 3 stalne volonterke. Naravno da sve to ne bismo mogle same.

Opet smo uputili mali apel za pomoć putem društvenih mreža i priključilo nam se 16 vrijednih volontera. Iskreno vam hvala što ste nam dali ruke. Posebna zahvala kolegama iz @HELP – Udruga za pomoć mladima koji su nam poslale dvije vrijedne volonterke, pa je naš volonterski tim dobio i dvije vrijedne volonterke iz Turske i Francuske. Taj posao nije bio šala: počeli smo u deset ujutro, radili cijeli dan a radni prostor konačno počistili i svaki cvjetić i porukicu pripremili tek navečer u 11 sati. Iako umorni rastali smo se zadovoljni i zahvalni. Hvala našem preznojenom i satranom timu i vrijednim volonterima za poklonjeno slobodno vrijeme i sav trud. Hvala im i što im je mala čokoladica životinjskog carstva na kraju bila dovoljan znak zahvale. Svi znamo zašto smo ovo radili. Sad nas čeka završni dio akcije, nećemo reći najbitnije jer ne bi bili pravedni. Svaki ovaj korak bio je jednako bitan!

Vidimo se u subotu u 17 u Ðardinu. Nemamo razloga sumnjati da nam se nećete priključiti u velikom broju. Kišu molimo da se u tom periodu suzdrži od padanja, dosad nam je uvijek bila suradljiva ;) . Lijepo je znati da u ovoj borbi nismo sami. Vidimo se!