Spremna sam da stignu demoni jer su ništa naspram što sam preživjela. Oni su moj stabilni oslonac. Naivno im vjerujem. Riskiram sve za očuvanje mojih demona. Nadam se da me neće preuzeti u potpunosti ali slaba sam. Vjerujem i dalje da možda nema povratka. Žele me utješiti da su samo oni uvijek uz mene. Prate me i tijekom sretnih trenutaka i kada me omami alkohol. Ne napuštaju me kao drugi.

Vidi mi se u očima strah od ljudi. Ne mogu podnijeti da mi se približe, nitko. Čestitaju mi na hrabrosti ali to ipak nije neustrašivost. Često ne vidim da svi ljudi nisu zli. Uništile su me moje traume, od djetinjstva nadalje. Nema obnove povjerenja i sigurnosti. Držim sebe uspravno a koljena klecaju svaki put. Pravim se da sam netko. Posustanem da uhvatim zraka, barem na kratko. Zatražim pomoć putem molitve ali nije dovoljno jako vodstvo da me izbavi. Nigdje se ne mogu sakriti od sebe. Biram greške koje me oslijepe i odvoje od realnosti. Krenem ispočetka i nema odmora nego stižu poraz za porazom. Budućnost je prazna i nije me se dojmila kao duhovi prošlosti.

Viču mi da su opet stigli. Ne mogu ih više kontrolirati i predala sam se njihovim željama. Idem ih dočekati i nema druge nego im zaželjeti dobrodošlicu.