Opet je došlo, nepozvano. Vratila sam se plačući iz šetnje i ušla sa kapom u kupaonicu. Strgana od stalnih stresova, kolabirala psihički skoro pred predaju.

Osjetila sam ga kako stoji pokraj mene blizu desnog ramena. Veći je i ružniji nego prošli put. Znam da se sprema u napad pa ne podižem šiltericu. Ako ga pogledam u ogledalo pokazat će mi kako moram odmah biti kažnjena. Nepomično stoji i čeka me da me znatiželja izda. Živo je. Tkivo mu je resasto i crno. Promatra me pronicljivim bijesnim pogledom. Vidim ga sa strane i dio tijela u ogledalu ali se bojim pogledati ga direktno u oči. Vidjet će da patim ali ga to neće spriječiti. Hrani se mojom boli. Što sam slabija i nemoćnija to on više raste. Nisam ga opet očekivala. Izašla sam iz kupaonice netaknuta i sad me prati par dana jer uživa u mom strahu. Nema lijeka koji će ga zaustaviti. Moram sama to riješiti jer drugi ne razumiju.

Prošli put je bio kao bijeli Alien i uspjela sam ga otjerati kad mi je došao kroz mrak do kreveta. Kad sam ga trebala pitati što želi na terapeutov nagovor došao mi je pokraj lica. Paralizirala sam se, hiperventilirala i suze su samo tekle od straha. Sjetila sam se kako u crtićima rješavaju negativce pa sam kasnije koristila zamišljeno oružje i otišao je nakon borbe. Mogla sam napokon zaspati jer ga nisam više viđala ali trenutno ne mogu jer je još tu. Čeka me da se opet rasplačem. Trebaju mi suze radi olakšanja ali on će onda doći bliže. Ne možemo biti prijatelji jer mi želi nauditi. Ne možemo biti neprijatelji jer je to čudovište moja halucinacija. Borim se protiv svijeta i sebe ali ne želim i protiv njega. Ljutit će se na mene stvarni prijatelji ako mu se predam i pustim da pobijedi. Ljutim se na sebe jer sam ga stvorila. Ne znam kako ga prihvatiti kao dio sebe. Svjesna sam da nije stvaran ali mi je zagorčao život svojim dolaskom. Trebam biti jača i pozitivnija i nadam se da će nestati. Do sljedećeg susreta.