Predsjednica Udruge Feniks Marina Vidović kao predavačica na WHO/Europe radionici

Ponosni smo što je naša predsjednica Marina Vidović kao predavačica sudjelovala na radionici Regionalnog ureda Svjetske zdravstvene organizacije za Europu (WHO/Europe), održanoj u Helsingøru u Danskoj od 30. lipnja do 2. srpnja 2026. godine, pod nazivom „Provedba WHO/Europe-ovog plana za transformaciju sustava mentalnog zdravlja kroz iskustva osoba koje su prošle ili žive s mentalnim teškoćama“.
Trodnevna interaktivna edukacija okupila je nacionalne timove iz 9 europskih zemalja, uključujući i tim iz Hrvatske. Sudionici su se bavili ulogom stručnjaka po iskustvu, njihovom pripremom za rad, važnosti supervizije, korefleksije i sustavne podrške te primjerima dobre prakse i mogućnostima uključivanja peer vodstva u promjene politika i organizacija.
U okviru edukacije Marina Vidović održala je tri predavanja i prezentacije. Govorila je o Intentional Peer Support edukaciji, čija je trenerica, o osobnom iskustvu oporavka, vođenju grassroots organizacije te različitim aktivističkim i zagovaračkim ulogama koje osobe s proživljenim iskustvom mentalnih teškoća mogu imati.
Posebno je naglasila važnost transformacije sustava podrške mentalnom zdravlju prema pristupu usmjerenom na oporavak, ljudska prava i psihosocijalnu podršku, kao i potrebu za adekvatnom pripremom institucija za uvođenje uloga stručnjaka po iskustvu.
Uvođenje peer stručnjaka ne može biti samo pitanje zapošljavanja. Potrebno je osigurati odgovarajuće uvjete rada, superviziju, korefleksiju i sveobuhvatnu podršku kako bi nova uloga bila sigurno i smisleno uključena u sustav. Bez takve pripreme postoji rizik da se ugroze upravo ljudi koji u sustav donose vlastito iskustvo, kao i sam proces njegove transformacije.
Predavanja je održala u suradnji s kolegama i kolegicama iz Irske, Engleske i Belgije, a posebno joj je bilo zadovoljstvo susresti peer stručnjake iz Češke, Slovenije, Hrvatske, Francuske, Islanda, Cipra, Grčke i Slovačke.
Sudionici su se rastali inspirirani, s mnogo novih saznanja, ali i s mnogo otvorenih pitanja. Ovo nije bila samo edukacija, već prilika za zajedničko promišljanje o tome kako uz međusobnu podršku preoblikovati sustav podrške mentalnom zdravlju tako da zaista bude u skladu s potrebama i iskustvima ljudi koji ga koriste.
Čeka nas dug i zahtjevan put, ali osnaženi zajedničkom vizijom nastavljamo koračati prema sustavu koji će više uvažavati iskustvo, oporavak, ljudska prava i stvarne potrebe ljudi.
