APSURD I CRNA ČOKOLADA

S naše strane kauca APSURD I CRNA ČOKOLADA Udruga Feniks Split
Vratila se anoreksija. Godinama je nestrpljivo čekala, spremna da joj raskrčim put. Bila je ljubomorna na pušenje i alkohol jer sam u njima pronašla utjehu. Veselila se svakom velikom stresu jer ću možda baš nju vratiti u život ali nisam. Htjela je tijekom psihoze uzeti čudovište za ruku i s njim se smijati meni. Izabrala sam ipak samo čudovište. Pažljivo je pratila što ću kupovati u dućanu i navijala da uzmem crnu čokoladu umjesto 750 grama čoko namaza. Gadilo joj se promatrati me kako svaki dan stavljam punu žlicu namaza u usta. Tješila se da ću jednog dana napokon pokleknuti i jesam.
Živcira me zvuk kojeg čujem kod susjeda, dodir bešteka i tanjura. Zvuk obiteljskog ručka me trgne iz usamljenosti. Nekada sam i ja redovito kuhala i imala obitelj.
Optimistično punim frižider a realno pojedem samo pola jabuke pa nastavim kasnije. Gladna sam a imam hrane. Jebeni apsurd! Trebam se sramiti toga. Muka mi je zagristi i žvakati, sjeckati i miksati, gutati i ponoviti. Omamljuje me umor. Uska odjeća mi opet postaje široka. Skrivam od drugih koliko sam slaba, fizički i psihički. Želim se pohvaliti koliko sam kila izgubila u kratko vrijeme! Probala sam ali se nisu veselili sa mnom. Smetaju mi komentari – udebljala si se, smršavila si, premršava si, ne trebaš više, gle kako izgledaš, sad izgledaš ženstveno, sad izgledaš kao kostur, pojedi sve da se ne baci … Ne razumiju borbu protiv same sebe.
Prošli put sam završila u bolnici i doktor je rekao da će mi organi otkazivati ako nastavim. Dobila sam infuziju, krenula jesti, prestala vježbati i sakrila vagu.
Sada se natjeram pojesti barem 500 kalorija dnevno jer me uplaši kada mi padnu šećer i tlak. Nisam još spremna priznati da je jača, da se noćna mora ostvarila. Ne znam kada ću ovaj put prihvatiti poraz.
Autor: Trnoružica

Podijeli ovu objavu

Pridruži nam se

Podrži rad naše Udruge ili postani dio tima.