NAPORNA UPORNOST
Živim kao nezreli kameleon kojeg stalno opisuju kao preosjetljivog na okolinu. Nekad je brz kao kolibrić a nekad usporen kao ljenjivac. Zna biti ovisan o vlasniku ili svemoguć kao da je na vrhu svijeta. Pamćenje mu je kratko kao u zlatne ribice ili može pročitati stručnu knjigu u jednom danu. Može jedva držati četkicu za zube ili očistiti cijelu kuću za par sati. Ne znam kad će odrasti i shvatiti koliko sam sebe zbunjuje takvim načinom života.
Borim se kao neodlučni medvjed kojem je košnica ispred nosa i blagoslov i opasnost. Ljudi se boje zagrliti ga a mekan je i treba mu utjeha. Hibernacija mu ne traje samo tijekom zime nego se depresija ušulja i tijekom drugih mjeseci. Ne znam kad će prestati tjerati ljude od sebe jer smatra da ljudi ne vide kako je zapravo iznutra medvjedić dobra srca.
Pokušavam kao orao uporno letjeti protiv vjetra. Želi objektivno gledati cijelu sliku ali redovito zapne na subjektivnom svjetonazoru koji mu jako šteti. Ne približava se kućama da ne naruši sigurnost i opuštenost ukućana. Gubi perje tijekom tuge i ljutnje pa sve sporije maše krilima. Ne znam kad će napokon sagraditi utočište na stabilnoj i čvrstoj krošnji.
Naporno mi je tako desetljećima živjeti ali se trudim kontrolirati ekstreme. Nekad su zabavne avanture a nekad iznenadni užas. Nekad su dani predugi a nekad uživam u svakoj sekundi. Nekad zaboravim na dijagnoze i pokušavam se opustiti. Ne želim biti budala ako se usudim sanjariti da sam ozdravila. Želim ljubav povezivati sa kućom, prijateljstvom i osobom kakva postajem. Želim biti fleksibilna kao kameleon, jaka kao medvjed i hrabra kao orao. Učim kvalitetno živjeti korak po korak i želim da to bude dovoljno. Moram paziti na sebe kakva god jesam i budem bila jer drugi to nisu dužni. Život će biti ljepši kada napokon uspijem jer ipak ne želim odustati.