Nisi sam je postao klišej. Naravno da si sam koliko god mislio i želio suprotno. Rodiš se u obitelji kakva god tada bila i kakva god kasnije postala. Odgajaju te srodnici ili ustanove na jedini način na koji znaju. Preživiš djetinjstvo i napokon uđeš u odraslu dob. I što sad? Stvoriš si obitelj da ne budeš sam, ako nađeš partnera koji će te trpjeti, voljeti je drugi par rukava. Konstantna borba u vlastitoj glavi da se zavoliš i sa drugim ljudima da te zavole. Trudiš se zadržati posao jer nitko ne voli lijene siromahe, partnerski odnos jer ne želiš izgubiti uloženo vrijeme makar bilo uzaludno jer si krivo izabrao, zdravlje jer društvo odbacuje bolesne, … Ulažeš energiju u hobije, kućanstvo, odgoj, štednju, … Veseliš se stvarima koje drugi odobravaju a odgađaš stvari koje samo tebe vesele. Usamljenost je smijurija. Zašto bi te to boljelo? Ubija te život kojeg ne želiš živjeti a guraš se u smjeru koji te ne zadovoljava. Alkohol te ne smiruje, TV te hipnotizira, isprazni razgovori te iscrpljuju. Tjeraš se da daš još od sebe jer ne smiješ odustati. Tvoj je život a ne daju ti da odeš. Paziš na svaku riječ da ne saznaju da očajavaš. Bojiš se reći koliko patiš jer će te ignorirati pa odbaciti. Ne želiš biti sam na kraju dana ali drugi ostaju u daljini da im ne smetaš. Postaneš ogorčen, star, samodostatan i mrzovoljan jer si iznevjerio sebe. Nisi se prilagodio i promijenio. Nema više alkohola koji te može utješiti ni prijatelja koji su davno pobjegli. Ostaješ sam i ne želiš više biti s ljudima. To je život. Bajke nisu za tebe stvorene koliko god htio podmititi autora da ti udijeli happy ending. Odgađaj preuzeti odgovornost koliko god hoćeš ali klišeji ne pomažu niti spašavaju. Spasi sam sebe i napravit ćeš najljepšu bajku na svijetu.