Imam rak.

Ne mogu odletjeti iz te nove krletke jer me u njoj zadržavaju stanice pune otrova, ubojite i krute. Ljudi imaju puno razumijevanja kada kažem da sam umorna i uplašena. Pomažu mi podnijeti teret spoznaje da me napaduju pomalo ali agresivno. Kažu da je stigao zbog stresa i genetike. Nisam uspjela pobijediti stres, životne izazove, ljutnju ni tugu. Šokirana sam jer nisam očekivala takvu sudbinu. Čekaju me patnja po danu i nesanica po noći. Doslovno moram živjeti dan po dan i uživati u sitnicama. Moram biti zahvalna što imam još neko vrijeme da se oprostim od svojih neostvarenih želja i rutine koju sam održavala dok sam bila zdravija. Radujem se svakoj minuti kada zaboravim na patnju, kada se ponadam da ću ipak ozdraviti, kada skupim snagu da budem nježna prema sebi. Kažu da se moram boriti ali ponestaje mi snage i volje. Izaći ću van na kišu da ispere bol, da sakrije suze i to pretvoriti u novu rutinu. Moram ostati jaka jer patnja neće biti vječna, samo uporna i dosadna.

Imam bipolarni poremećaj.

Preživjela sam puno trauma ali nisam razvila otpornost. Doslovno sam pukla jer nisam pobijedila stres. Manija mi je obrana od depresije a depresija predaja. Stalno sam uplašena i nesigurna. Bojim se sebe i novih problema. Ponekad pokažem koliko izgaram iznutra pa kažu da privlačim pažnju. Ponekad sam tiha i usamljena pa kažu da sam pretajanstvena. Ljudi mi se čude a nekad i dive. Nemoguće više ne postoji. Riješila sam probleme tijekom manije i odmorila tijekom depresivnih mjeseci. Odradit ću i rak. I dalje imam ruke da skuham omiljeno jelo i zagrlim drage ljude, noge da hodam po šuškavom jesenskom lišću, usne da se smijem i lijepu kosu koja još nije nestala. Vrijeme je za znatiželju, zahvalnost i prihvaćanje. Još nije gotova moja priča, samo uzbudljiva poglavlja.