Prejednostavno
Zašto me nitko ne voli??
Ali ja te volim.
Nije istina.
Je!
Nije!
Je! Kako te ne bih voljela? Ti si draga, topla, dobra osoba.
Od kud ti to?
Čula sam od susjeda.
E sad me zezaš a nisam za šalu.
Koliko puta si brisala suze drugima a gutala si svoje? Koliko puta si grlila druge a tebe nitko nije godinama? Bezbroj.
Ali kad im je to hitno trebalo pa je normalno da sam im pomogla!
I tebi trebaju tople riječi, komplimenti i utjeha.
Ali bojim se pitati.
Čega se bojiš? Da će te odbiti?
Bojim se da će me boljeti kada me zagrle.
Zašto?
Stisnut će mi uspomene i one će me napustiti. Što ću onda biti?
Slobodna da sebe stvoriš ispočetka kako god želiš.
Tako jednostavno?
Da.
Ti gradiš sebe kada pomažeš drugima. Njihov je život ljepši kada ih zagrliš, zaželiš laku noć i obrišeš im suze. Zašto ne bi i tvoj život bio ispunjen ljubavlju?
To je ljubav?
To je život iz dana u dan.
Prejednostavno.
Reci to susjedi koja te vidi usamljenu i tužnu a ne daš joj blizu.
Opet me zezaš.
Susjedi smo svi mi koji te vidimo. Svi te volimo koliko možemo. Dopusti nam da se približimo i vidjet ćeš što je ljubav.
Hoće li boljeti?
Ljudi nisu savršeni pa možda bude malo. Svaki dan ćeš jačati i na kraju više ne boljeti, obećajem.
Sad mi je lakše.
Znam.
Kad se opet vidimo? Imam još pitanja.
Kad ću ti namignuti u ogledalu.
Autor: Trnoružica