Prejednostavno
Zašto me nitko ne voli?? Ali ja te volim. Nije istina. Je! Nije! Je! Kako te ne bih voljela?
Moja verzija ljutnje
Lijepo mi je lice bijesa. Sporo ritmično nakupljanje frustracije, razoran gubitak kontrole i ekstatična eksplozija ljutnje.
Ne želi me pustiti
Odnos između mene i tebe je poseban ali ne i prekrasan. Ne mogu se maknuti od tebe ni dok spavam.
Neobičan neprijatelj
Opet je došlo, nepozvano. Vratila sam se plačući iz šetnje i ušla sa kapom u kupaonicu.
“PRAVO STANJE STVARI”
Možete li zamisliti tribinu s predstavnicima političkih stranaka na kojoj nema sučeljavanja, replika, političkih floskula, velikih obećanja, provokacija? A opet je zanimljivo, sadržajno, čuju se razmišljanja, stavovi, osjeti se informiranost, znanje, razumijevanje problema, pokažu se emocije!? E to se dogodilo u Splitu na tribini, koju smo organizirali u Amfiteatru Doma mladih, pod nazivom „Pravo stanje stvari“.
Ponovno ispočetka
Nada mi je pomogla da imam strpljenja dok me život gazi. To ionako ne traje vječno.
Opet sam pobijedila
ONI I tako, legnem ja, premorena od prekrasnog, uspješnog i kreativnog dana, vrijeme je za počinak. -Spavaj ženo, kasno je- kažu meni prijatelji, ali moje tijelo zna da kada se svjetla u sobi pogase da je onda vrijeme kada nastupaju ONI, pa se moje tijelo bori sa idejom da ode spavati!
Budi moja voda
Trebam mir kao vodu koja će ugasiti bolnu predugu patnju.
Što je za mene depresija
Dugo opće ravno tupilo bez nade, bez snage, bez smisla. Bolna tuga u svakoj sekundi. Uspomene me paraliziraju i nikako da se isplačem do kraja a budućnost ne postoji.
