Zašto me nitko ne voli?? Ali ja te volim. Nije istina. Je! Nije! Je! Kako te ne bih voljela?

Lijepo mi je lice bijesa. Sporo ritmično nakupljanje frustracije, razoran gubitak kontrole i ekstatična eksplozija ljutnje.

Odnos između mene i tebe je poseban ali ne i prekrasan. Ne mogu se maknuti od tebe ni dok spavam.

Opet je došlo, nepozvano. Vratila sam se plačući iz šetnje i ušla sa kapom u kupaonicu.

Nisam odavno razmišljao o čemu uživam, niti o nekim strastima. Živim pod pritiskom kako funkcionirati sa simptomom nedostatka volje i obrgljen raznim anksioznostima.

ONI I tako, legnem ja, premorena od prekrasnog, uspješnog i kreativnog dana, vrijeme je za počinak. -Spavaj ženo, kasno je- kažu meni prijatelji, ali moje tijelo zna da kada se svjetla u sobi pogase da je onda vrijeme kada nastupaju ONI, pa se moje tijelo bori sa idejom da ode spavati!

Dugo opće ravno tupilo bez nade, bez snage, bez smisla. Bolna tuga u svakoj sekundi. Uspomene me paraliziraju i nikako da se isplačem do kraja a budućnost ne postoji.