S NAŠE STRANE KAUČA
S naše strane kauča
Pratite intimne ispovijesti naših članova…
Blog: S NAŠE STRANE KAUČA
Na našoj ćemo web stranici redovno objavljivati zanimljive tekstove naših članova, u kojima će oni u formi svojevrsnog dnevnika pisati o vlastitim iskustvima izmijenjenih stanja svijesti, anksioznosti, psihoze, depresije, manije, euforije, nadahnuća, vizija, burn-outa, suicidalnih stanja, psihijatrijskih hospitalizacija, paranoidnih ideja i slično. Nadamo se ovim intimnim ispovijestima razbiti zid predrasuda između “normalnih” i “ludih” i pokazati kako smo svi puno sličniji nego mislimo. Svi smo satkani od istih čežnji, krvi, mesa, znoja, suza i smijeha. Ok, neki od nas imaju i te posebne šljokice, ali ponekad su one ono jedino što svijetli u mraku.
Veselimo se ovom novom putovanju zahvalni našim hrabrim, ranjenim iscjeliteljima što će svoje izazovne autobiografske priče podijeliti s nama. Naši će autori imati svoj pseudonim kako bismo zaštitili njihov identitet i time im pružili što veću slobodu izražavanja. Vjerujem da ćete, kao i mi, nestrpljivo iščekivati nove nastavke iako se ne radi o romanima i fikciji, već istinitim i najčešće teškim životnim pričama. Imamo čast da u našoj udruzi borave iznimno nadareni pojedinci koji imaju poseban dar u riječi pretočiti svoje misli i osjećaje i one najdublje boli i patnje.
Hvala im što će nam svima pomoći da produbimo empatiju i razumijevanje jednih prema drugima, ali i prema samima sebi.
PROLJEĆE
I trgneš se (koliko volim tu riječ), povremeno, ako imaš s kim. Ali većinom nemaš s kim.
USAMLJENOST
Jedan smeđokosi dečko često mi je prilazio s riječima: “Gdje si, usamljena?“ Bilo je tosredinom devedesetih godina prošlog stoljeća i događalo se gotovo svakodnevno u hodnikuGimnazije koju smo tada zajedno pohađali. Pod malim odmorom između dvaju školskih satisjedila bih na niskoj drvenoj klupi ispred ulaza u učionicu i nespretno izbjegavala širokiosmijeh na njegovom licu. „Nisam usamljena“, odzvanjalo je s mojih nervoznih usana, “Samosjedim sama“.
MOŽDA
Jednog dana... ću se probuditi nasmijana jer me veseli novi uzbudljivi dan a ne uplakana jer me opet uplašila noćna mora... ću odmah odgovoriti na poruku a ne odgađati jer svaka riječ mora biti cenzurirana ... ću imati zdravu rutinu a ne preskakati obroke, uzgajati ovisnosti i dugo spavati jer se bojim života... ću voljeti sebe a ne se kritizirati za svaku sitnicu
PRITISAK
Zeznute su riječi - trebam i ali. Trebala bi smanjiti pritisak da budem savršena ali se ne usudim jer se bojim posljedica. Trebala bi biti ponosna na sebe ali nisam jer se sramim pogrešaka.Trebala bi primijeniti korisne vještine da budem brže bolje ali ih radije podučavam.Trebam izaći iz kuće ali me tjeskoba paralizira.Trebam uživati u životu ali ne osjećam iskrenu radost. Trebam se zauzeti za sebe ali me plaši odbacivanje kada kažem ne.Trebam vjerovati u dobrotu ljudi ali sam se previše puta opekla jer sam izabrala krive.Trebam pomagati drugima ali sebi ne želim. Trebam biti ja baš kakva jesam ali si to zabranjujem. Trebam disati ali to znači da želim živjeti.
(NE) ŽELIM DA ZNAŠ
Moja tajna je da se osjećam kao promašaj u svakom pogledu. Sve sam do sada s*ebala, strgala, uništila, izgubila. Bolnica, lijekovi, distrakcije, psihoterapija i trud ne pomažu. Doktori nisu uspjeli a pokušavaju desetljećima.
NISAM TO JA
Dobila sam slovo F prije desetak godina. Pričala sam doktorima kako se osjećam i funkcioniram, što sam preživjela, što me iritira i rastužuje pa su to pretočili u simptome psihijatrijskih dijagnoza.
