Želim više od sebe. Hrabrost da stanem štetiti sebi i drugima, razumijevanje kada ne mogu stati, snagu da stanem na vrijeme...

Samo pozitiva... Ali ne mogu hodati! Samo pozitiva...

Prošlost me izdefinirala kao bolesnu, plašljivu i ovisnu ženu.

Ožiljci su mi podsjetnik na prošlost i patnju koju nisam mogla spriječiti.

Spremna sam da stignu demoni jer su ništa naspram što sam preživjela. Oni su moj stabilni oslonac.

Bio je samo ružan san. Cijela prošlost. Nemir, horor, užas, jad, košmar, panika, kaos.

Bojim se boli i straha. Rane se i dalje stvaraju a stare se otvaraju i povećavaju.

Nisi sam je postao klišej. Naravno da si sam koliko god mislio i želio suprotno.

Zar me ne voliš? Zar te moram voljeti? Život je ljepši kad te netko razumije, prihvaća i voli.

Ožiljci su urezani, postojani i stvarni. Bole me svake sekunde. Slike trauma ne blijede niti se mogu izrezati.