Spajajući momente sadašnjosti i futura u isprepletenom kriminalno posebnom afektu koraka oslušanog.

Pričala sam s njim. I? Što je rekao? Saslušao me.

Idem do tebe. Pokaži mi svoje građevine u prirodi duše bića koje gradi...

U mojoj kući postoji soba u koju više ne ulazim. U njoj sam provela djetinjstvo tijekom kojeg sam se razboljela.

Kaos. Ne mogu ga opisati ni opipati. Curi iz mene u svim smjerovima i nijansama.

Trenutna situacija je da nemam vezu zbog dijagnoze, ne mogu raditi zbog dijagnoze i koristim bolovanje zbog dijagnoze.

Upalila sam svjetlo u kupaonici. Pločice su crno zlatne a odsjaj svjetla gubi se u mat pločicama kao da ga upijaju do iscrpljenosti.

Tijekom šetnje sam prošla pokraj kante za smeće i u prljavštini sam ugledala četiri šarene kutije omotane kao božićni pokloni.

Nije mi dosta inače bih već stala odavno. Želim stati ali ne još.

Ti si anđeo iz mojih noćnih mora. Nedostaješ mi ali isprika za izdaju nije dovoljna.