Majka Maja je spremala ručak kada je školski bus zastao ispred kuće da, kao svaki dan, iskrca kćer Sanju nakon nastave. Maja je obrisala ruke o pregaču i krenula prema Sanji da ju dočeka i zagrli. Gledala je u bus i mirno čekala da izađe. Nasmijana Sanja je zaigrano istrčala i krenula prema majci. Maja je kleknula i zagrlila ju. 

Živim kao nezreli kameleon kojeg stalno opisuju kao preosjetljivog na okolinu. Nekad je brz kao kolibrić a nekad usporen kao ljenjivac. Zna biti ovisan o vlasniku ili svemoguć kao da je na vrhu svijeta.

Topli zrak mi grli lice dok šećem praznom ulicom. Napokon sam se natjerala da izađem iz kuće.

Što ti se dogodilo? Ukrali su mi djetinjstvo, osmijeh i slobodu. Ignorirali su moje suze jer su htjeli da stalno bude po njihovom.

Mentalna bolest uništava živote oboljelog, obitelji i zajednice. Oboljeli nije dovoljno funkcionalan, koristan ni voljen.

Odrastati u obiteljskom domu između majčinih epizoda duševne bolesti nije bio lagan zadatak.

Rođena sam zdrava ali bolest se pojavila već u djetinjstvu. Doktorica je tada odlučila da mi treba psihijatar.

Svatko može imati lijepo djetinjstvo, zdravo tijelo, uspješnu karijeru i drage prijatelje...

Sretna sam. Čudan osjećaj pogotovo jer mislim da ne zaslužujem sreću i stalno se bojim prihvatiti ju i izgubiti ju.

Smij se. Ne mogu! Moraš. Zašto? Jer je život lijep i brzo prolazi, s tobom ili bez tebe.